Kako s djecom razgovaramo o događajima u svijetu?

Svijet je promatrao užasne događaje koji se odvijaju u Palestini - broj mrtvih je prošao tisuće, a tisuće su napustile svoje domove tražeći utočište od izraelske kopnene ofenzive. Muslimani i nemuslimani pridružili su se protestu, molitve, aktivizam i dobrotvorni rad.

Dok primamo vijesti o tome što se događa i raspravljamo među sobom o nepravdi kojoj svjedočimo, postoji još jedna skupina koju zanimaju ova događanja – naša djeca. Oni vide djeliće vijesti, čuju naše rasprave i hvataju dijelove onoga što se događa. Neki će roditelji shvatiti da su zamoljeni za rasprave, drugi će čuti kako njihova djeca međusobno razgovaraju i pokušavaju shvatiti što se događa.

Kao djeca, moja generacija mogla si je dopustiti da bude nevina i politički nesvjesna. Iako smo odrasli s djelićima svjetskih događaja – građanskog rata u Šri Lanki, kasniji dio IRA-inih godina Nevolje, zaljevskog rata, Prva palestinska intifada i rat u Bosni, o tome nismo razgovarali s odraslima i sigurno ih nismo dobro razumjeli. To ne znači da smo bili potpuno nesvjesni. U mojoj školi, svake godine dobili bismo određeni broj učenika iz bilo kojeg dijela svijeta da implodira – somalijska djeca u godini 7 (1990) koji su došli preko Kenije nakon što je njihova civilna vlada pala, Bosanska djeca u god 9 (1992) kako je građanski rat uzeo maha, Djeca Šri Lanke u godini 10 (1994) dok je bjesnio rat između Sinhaleza i Tamila u Šri Lanki.

S tom djecom smo se sprijateljili, bili smo iznenađeni kada smo shvatili da vole iste stvari – ista glazba i filmovi, i zabrinuti zbog istih stvari – dečki, Ali molim vas da to feminističko smeće izostavite iz razgovora, mrlje. Dalo nam je osjećaj koliko smo isti. Također se sjećam da sam pomislio da ako su bosanski Muslimani bili toliko slični nemuslimanima u toj zemlji i još uvijek su se suočavali s genocidom, što je s nama koji smo bili toliko različiti od ljudi u ovoj zemlji?

Još jedan primjer gdje se naš školski život presijecao s događajima u daljini bio je kada smo svi imali usmeni ispit iz engleskog gdje smo morali održati kratki govor o bilo kojoj temi. Napravio sam govornu recenziju Beam Stokers Dracule, koja mi je bila jedna od najdražih knjiga. Neki su dječaci upali u nevolje jer su izmišljali glupe priče i nisu bili baš ozbiljni. Jedna djevojka iz Somalije duboko je udahnula i ispričala nam kako se skrivala u ormaru i gledala kako joj vojnici upadaju u kuću i izvlače njenu stariju sestru ispod kreveta i siluju je. Mogao si čuti pad igle u tom razredu. Nitko nije znao kako reagirati. Stoga smo se nosili s informacijama na jedini način koji smo znali – spremili smo priču u neku šupljinu našeg mozga na vrijeme kada je možemo bolje razumjeti.

Svoj utjecaj ostavili su i mediji. Jedina slika koju imam o Palestini kao dijete bila je prva intifada - nije da sam znao što je to. Bio je to prizor iz novinskog izvješća i prikazivao je mladića okruženog vojnicima, vuče se za sobom, s krvlju koja mu se slijeva niz lice. Nisam znao što mu se poslije dogodilo niti je li ozbiljno ozlijeđen, ali slika mi je ostala u mislima i uzrujavala me mnogo godina.

Nekoliko godina kasnije vijesti su bile pune samo Zaljevskog rata i naši su roditelji bili zadubljeni u svaku vijest koju su mogli dobiti. Ništa od toga nije imalo smisla osim općeg osjećaja nepravde prema muslimanima koji kao da se vrtio naprijed-natrag u razgovorima odraslih i koji je zajedno s ratom u Bosni i Čečeniji izgleda obojio pogled na svijet muslimanskih dječaka s kojima sam išao u školu.

Tijekom godina, Čini se da se svijet smanjio s internetom, društveni mediji, trenutna komunikacija i dijeljenje slika i videa te povećanje međunarodnih putovanja. Kad se nešto dogodi, odmah je posvuda i čini se da smo ponekad nesvjesni u kojoj mjeri naša djeca prihvaćaju te događaje.

Kada 3 godišnja Britanka Madeline McCann nestala je na odmoru u Portugalu, Mala Lady također je imala tri godine i bila je malo uzrujana što je Madeline nestala. Često je pitala je li pronađena i vidjela sam da joj to smeta. Posljednjih godina, štoviše, djeca prate događaje u svijetu i postavljaju pitanja – zašto je netko ustrijelio Malalu? Zašto su oteli školsku djecu u Nigeriji (Boko Haram)? Najteže od svega – zašto ubijaju ljude u Gazi?

U ovoj zemlji smrt je uvelike dezinficirani proces – često nas od boli i užasa smrti štite bolnice koje upravljaju bolom, mrtvačnice koje se bave obradom tijela i pogrebima gdje nam se predstavlja tijelo koje je najbolje moguće dotjerano za sprovod. Zbog toga nam je teže nositi se s tim kada tome svjedočimo, bilo osobno ili iz druge ruke, i to ga čini još važnijim nego kada naša djeca vide rat i zločine u vijestima i slušaju o tome kroz rasprave koje se oko njih odvijaju, a mi ne nemojte ignorirati učinak na njih ili pitanja koja bi im mogla biti na umu.

Moja djeca povremeno gledaju BBC-jeve vijesti pod nazivom Newsround namijenjen djeci tijekom njihovog školskog dana. Predstavlja pojednostavljenu, donekle dezinficirana verzija vijesti kako bi djeca razumjela što se događa u svijetu (the prijavi ovdje o Gazi je vrlo osnovno i ne spominje nikakve smrti ili uništenje Gaze, čini da Palestinci izgledaju kao agresori i fokusira se na učinak na gradove u Izraelu). Trenutačno nisam impresioniran načinom na koji BBC tretira krizu u Gazi, ali određena izloženost onome što se događa na razini prilagođenoj djeci znači da kada o tim stvarima razgovaram sa svojom djecom, oni već imaju neko razumijevanje.

Djeca također često pitaju događa li se nešto zanimljivo u vijestima i mi smo jutarnji ritual podijelili i razgovarali o vijestima za doručkom, a ja sam im objašnjavao što se dogodilo i birao ono što smatram prikladnim slikama na svom telefonu vidjeti i djecu koja postavljaju pitanja. To znači da nisu zapeli s teškim pitanjima koja nikad ne dobiju rješenje, ali koja ostavljaju dojam na njih dugo vremena.

Također vjerujem u dijeljenje ovih stvari sa svojom djecom jer želim da odrastaju s osjećajem da mogu učiniti nešto da naprave razliku. Vjerujem da bi muslimani po prirodi trebali biti aktivisti:

rekao nešto (van) rekao je: Čuo sam Allahovog Poslanika (pila) reći, “Tko god od vas vidi zlo, neka ga rukom promijeni; a ako to nije u stanju učiniti, zatim [neka ga promijeni] svojim jezikom; a ako to nije u stanju učiniti, zatim svojim srcem — a to je najslabija vjera.” muslimanski.

Želim da moja djeca budu muslimani koji govore u ime drugih, koji pokušavaju pomoći slabima i ranjivima i koji se pridržavaju kur'anske naredbe koja kaže: “I među vama neka bude grupa koja će na dobro pozivati ​​i naređivati ​​što je dobro, a odvraćati od zla., i to je ono što će biti uspješno." (Kur'an 3:104).

Nedavno je ofenziva u Gazi privukla pozornost moje djece i oni su pokušavali razumjeti što se događa. Moj susjed tinejdžer koji je jako blizak mojoj kćeri prikuplja sredstva, svi raspravljaju o tome što se događa, a članovi obitelji i prijatelji prisustvovali su prosvjedima u centru grada. Pitanje Gaze nije lako objasniti i stvara toliko snažan osjećaj i emociju da ju je teško objasniti djeci na racionalan i pošten način. Postoji rizik od ljudi koji pribjegavaju netolerantnim ili rasističkim stajalištima koja obeshrabruju djecu da sama razmišljaju o suosjećajnom ili miroljubivom pristupu. Tu je i pitanje kako podijeliti užas i pokolj situacije, a da ih ne traumatizirate. Na ovo nema jednostavnog odgovora osim da roditelji najbolje znaju što njihova vlastita djeca mogu podnijeti i što bi moglo biti previše informacija na temelju djetetove osjetljivosti, prošlo iskustvo i reakcija.

Naišao sam na sljedeći video o palestinskom sukobu koji sam podijelio sa svojom djecom:

Osjećao sam da se drži činjenica, pokušao izbjeći zapaljivost i bio je prilično jednostavan. To je izazvalo bijes u Little Lady i Gorgeous, ali iznenadila me Little Manova reakcija. Imao je suze u očima. Nema mrtvih i ozlijeđene djece, bez uništenih bolnica ili voćnjaka. Već same osnovne činjenice bile su dovoljne da ga tako duboko dirnu.

Od tada svakodnevno razgovaramo o situaciji. Pokušao sam objasniti da postoje stvari koje možete učiniti i da se muslimani nikada ne smiju osjećati beznadno. Moj brat je bio na prosvjedu za Palestinu i objavljivao je snimke događaja koje sam im ja pokazivao. Moja šogorica je promovirala jedan od raznih apela u Gazi koji vam šalju tortu za vašu donaciju. Djeca su popila tortu i objašnjenje zašto je naručena. U vrijeme iftara, čine dovu za kraj poteškoća s kojima se suočavaju njihova braća i sestre.

Naša sljedeća susjeda promovirala je svoje prijatelje pokušaje prikupljanja sredstava Zaklada Eastern Relief Bilo je dopušteno samo kako bi se osigurala zaštita siročadi i udovica pod uvjetom da se održava apsolutna pravda u odnosu kao što je Kur'an jasno naveo Medicinska pomoć za Palestinu (obje veze će vam omogućiti da donirate). Little Lady je bila inspirirana njome da napravi narukvice od razboja u bojama palestinske zastave za prodaju i ima svoju braću, moja sestrična i njezini kolege iz razreda također ih prave da prodaju za 1 funtu svaki. Prodaju se brže nego što ih ona može napraviti.

Volio bih čuti kako drugi roditelji raspravljaju (ili ne) ovakvih ozbiljnih problema sa svojom djecom, posebno ono što se događa u Gazi.

Čisti brak

….Gdje praksa čini savršenim

Članak iz-Aaila- Časopis Muslimanske obitelji – donosi vam Pure Matrimony- www.purematrimony.com – Najveća svjetska bračna služba za muslimane.

Sviđa mi se ovaj članak? Saznajte više tako da se prijavite za naša ažuriranja ovdje:http://purematrimony.com/blog

Ili se registrirajte kod nas kako biste pronašli polovicu svog deena Insha’Allah tako što ćete otići na:www.PureMatrimony.com